Sjene života

 





Kažu da je važno "sada i ovdje."

Pridružila bih tome i naše sjene života.

Koje nas prate.

Htjeli mi to ili ne.

 Možda ih ne vidimo.

 Ali, ipak, kolaju našim venama.

Našim umom.

Našom dušom.

Odredile su naš put.

Smjer kretanja.

Uspravan hod.

Iskrenost.

Ili pognutost, pogrbljenost i labirint laži.

Volja je slobodna birati.

Hvala mojim sjenama.

Bile su i ostale

moj temelj.

Oslonac.

Odskočna daska.

Vjetar u leđa.

Ostaju zauvijek moje.

Ovdje.

Sada.

I u vječnosti.

A možda za "tamo i onda."

Ta tko bi sa sigurnošću znao?

Primjedbe

  1. Modrina Neba - Blue sky22. srpnja 2026. u 22:50

    Prekrasan zapis draga Morska!

    OdgovoriIzbriši
  2. Morska23. srpnja 2026. u 02:25

    Hvala ti puno! :-)
    /poslala sam ti mail i nadam se da će napokon naše tehničke poteškoće bit, na obostrano zadovoljstvo, riješene/.

    OdgovoriIzbriši
  3. gogoo23. srpnja 2026. u 06:03

    Sjene nas uvijek prate ali i pokazuju put.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Karamela

Slika
  Nismo uvik bili samotnjaci u pra pradidovin pojatama. Deseljećima kasnije, preseljenjen u Valu, ja san bila ta koja je postala robinzonka. O tome tek nekad. Često smo obitavali u mistu. Ka dica smo guštali šetat ispod blaskih lipa, poznatog drvoreda dugog više o kilometra. Nosnice mi još pante taj opojni miris lipe u cvatu. Još više pante ladovinu koja je bila spas za svih. Iseljena rodbina iz Australije ponekad bi slala bajule s balama robe, rižon, mlikon u konzervi i svakakon drugon spizon koja se smila ukrcat i slat. Teta bi nan od tih bala šila kotulice. A mi, ka tri gracije, bi se šepurile volančićima, čipkon i drugin ukrasima. Uvik mi se parilo da su moje kotulice najlipše. I ka da me teta uvik tila raspoložit više od svojih. Da šta manje patin i mislin na mamu i oca. Ako nismo bili ispod lipa, igrali smo se na Plokati, trgu isprid crikve i u loži koja je bila siguran zaklon od kiše. Drob nan je zna kad je vrime od obida i ni nas tribalo zvat. Dotrcali bi uvik na vrime ...
Pročitajte više

Bez straja

Slika
  Još san uvik u pisanju predškolac. Kod tete na škoju. Tu je iznered bija red. Pravila nisu postojala jer se sve moglo. Bože, kakva razlika od škoja i mog života u gradu. Meni je škoj bija povremen i privremen dom. A grad, grad je bija naš pravi obiteljski dom. Sad, kad se osvrćen unazad, srce itekako pripoznaje koliko su pustopoljine bile moje pravo i iskonsko stanište. Pa bi nan teta uvalila košaru od pruća, koju je sama ispreplela, i rekla, hote naberite kupine. I nas četvero, bosonogi, krenili bi kozjon stazon kroz borovu šumu, uzbrdo i još uzbrdo da bi došli na veliku ravnicu. A s live i desne bande samo grmovi od kupina. Velih, zrilih, deboto crnih. I onda bi se najprin mi nazobali. I kad bi nan bilo dosta stivavali smo višak u košaru. Znali smo da će teta od njih učinit najlipji sok na svitu. Bilo je nabodenih stopala od kamenica, ogrebotina od kupinove drače, brljavih justi, po koji krvavi prst na nozi i na ruci, e, daaa, bilo je uboda čela i osa. Ali, ka dica smo već ogre...
Pročitajte više

Prvi čips

Slika
  Otac bi panulava najčešće u Lastovski kanal. Nas dicu i tetu bi isckrca na okolne male škoje da pribavimo nešto za izist. Ostavi bi nas na Lukovac ili Pržnjak Veli, Pržnjak Mali, Trstenik ili Gredicu. Nama je bilo svejedno jer nan je na svaken bilo puno lipo. Neka smo bili mali, svi smo jemali pošadu i znali smo kako u latenu poticu, jerbo ni bilo plastičnih kesa, skupjat puže grce i prilipke, oliti lumpare. Samo nebo zna koliko smo lumpara izili sirovih. A na svitu ni bilo bojega rizota od naših truda. Kad bi ga teta učinila i začinila kako triba. A mi bi, dok je otac lovija, učinili cili krug oko škoja. Kad bi nan bilo jadno vruće, samo bi skočili u more, rasladili se i nastavjali daje. Da smo tada gledali film Ralje, vjerojatno nan ne bi palo na pamet skakat di smo skakali. Ali film je, na svu sriću bi puno kašnje. Pa smo ronili ko će dubje i plivali ko će daje.   Jer mi smo tad imali malo godina. Ja jedinica i mojih troje kužina. Nerazdvojni. Za to vrime, teta se bav...
Pročitajte više